Vjeroučitelj između profesije i poziva Sarajevo, 21.6.2017. Ana Haramina, mag.psih.

Uvodne napomene Može li se profesionalnost razdvojiti od poziva u odgojnoj praksi? Posljedice pokušaja razdvajanja u školi Integracija kroz formaciju

Između pravde i dara Strukturna ambivalentnost: područje pravednosti i područje dara Područje pravednosti: vrijeme, kompetentnost, trud, napor – pravedna naknada (profesija) Područje dara: kvaliteta odnosa; ovisi o odricanju, vjeri u vrijednosti i osobnom primjeru – besplatnost (poziv) Specifičnost uloge vs. Internet, medijske figure Dimenzija poziva – često nepriznata od strane društva: svjedočimo same sebe, razmjena i darivanje sebe odnosno transfert između dvije osobe

Stil života (između Sokrata i sofista) Filozofija u antici nije prvenstveno doktrina, nego izbor života; cilj nije da informira, nego formira čovjeka Nekad kroz tješenje, liječenje, obraćanje nekom, ali u svakom slučaju poučavajući kako se nešto radi, razvijanjem navika, novih vještina i postizanju promjene načina života – nije se radilo o komuniciranju gotovih znanja, nego formiranju Na početku filozofije ili života filozofa stoji izbor određenog stila života koji zahtjeva potpunu promjenu cijelog bića Filozofija kao praksa i stil života pretpostavlja tzv. „duhovne vježbe”

Stil života (između Sokrata i sofista) Svakodnevno vježbanje tih vježbi dovodilo je do novog pogleda na svijet; krajnji cilj tih zadataka bio je postići poboljšanje, nešto poput samoodgoja, a konkretno usmjeren na osvješćivanje nas samih, našeg bivanja u svijetu i našeg zajedništva s drugima Ono što ima snagu poučavanja jest svjedočanstvo života, a ne riječ Sofisti se obično suprotstavljaju modelu Sokrata: stručnjaci u argumentiranju i govorenju: logičkoj analizi, uvjeravanju, tehnikama suprotstavljanja; oni su obrazovali kao posao uz naknadu

Stil života (između Sokrata i sofista) U poučavanju učitelj ne unosi samo svoju kompetenciju, obrazovanje, znanje, brižljivu pripremu nastave ili ispravljanje testova i zadaća, nego unosi i nešto od sebe, sam sebe kao ljudsko biće u izgradnju i održavanje jednog značajnog odnosa – onog s učenikom

Od kompetencije do formacije: 3 dimenzije učiteljske profesije 1. Disciplinarne kompetencije Dobro poznavati svoj predmet, znati ga poučiti, metodologija i didaktika, psihološke kompetencije Formacija implicira konstantnu nadogradnju, informiranje, ali i otvorenost za konkretnu primjenu 2. Kompetencije odnosa i komunikacije Talenti, ali se mogu i naučiti; kvaliteta komunikacije utječe na kvalitetu odnosa; stječe se u grupi (iskustvo vlastite Sjene, iskustvo različitosti); slušanje i empatija U odgojnom kontekstu korisni oblici komunikacije: biografsko solidarna komunikacija i praksa filozofskog promišljanja

Od kompetencije do formacije: 3 dimenzije učiteljske profesije 3. Etičke, vrijednosne i humane kompetencije Potpuna sloboda u odlučivanju koliko ćemo se angažirati 2 temeljna stava: zlatno pravilo i perspektiva nade Zlatno pravilo: poštivanje slobode drugoga, poticati slobodu drugoga, poznavanje osobe (slušanje, empatija, biti u konkretnoj situaciji) Perspektiva nade: odgajati za nadilaženje sebe, pobuditi želju za nešto što nadilazi; davati nadu i nadilaziti ali i izdržati trenutke tjeskobe i nemira Formacija u tim kompetencijama: samoanaliza i vježbe Samoanaliza: upoznavanje sebe s ciljem da se ne projiciramo na druge Vježbe: izgradnja karaktera; prijeći u akciju

Isus i Samarijanka : od izgubljene do pronađene tajne (Iv 4, 6-15) Kaže joj Isus: „Daj mi piti!“ Što ja mogu učiniti? Što mogu dati od sebe? Koje su moje snage koje stavljam na raspolaganje? Kaže mu na to Samarijanka: Kako ti Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?“ Zar ja? Ima li nešto više od ovoga što jesam? Može li moj život biti drugačiji? Mogu li ja biti drugačija? Isus joj odgovori: „Kad bi znala dar Božji…“ Mislim li da sve znam? Je li mi jasno sve što mogu? Poznajem li sebe?

Isus i Samarijanka : od izgubljene do pronađene tajne (Iv 4, 6-15) …i tko je onaj koji ti veli: „Daj mi piti…“ Poznajem li Boga? Je li on za mene povezan s mojim osjećajima? Mogu li objasniti tko je Bog? Izvršavam li samo određene zapovijedi? Tko je taj Bog? …ti bi u njega zaiskala.“ Privlači li me Bog da Ga još bolje upoznam? Ima li tu nekih prostranstava koja me privlače ili se bojim, ne dam iznenaditi,…? Gdje tražim odgovore na životna pitanja? Pokušavam li sve sam riješiti?

Isus i Samarijanka : od izgubljene do pronađene tajne (Iv 4, 6-15) Odvrati mu žena: „Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?“ Želim li da mi Bog pomogne utvrditi projekte u životu? Želim li dokaze? Tragam li za tajnom ili mi je dovoljno ovo što ionako već živim? Traži li Bog od mene već neke stvari koje su mi komplicirane, teške, nerazumljive? Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada. Ima li većih ljubavi od onih koje sam doživio? Dolazi li Bog zaista meni? Mogu li ostaviti sve? Umrijeti mojim željama?

Isus i Samarijanka : od izgubljene do pronađene tajne (Iv 4, 6-15) …voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni. Mogu li voljeti više? Kako voljeti i Boga i ljude i sebe? Kaže mu žena: „Gospodine, daj mi te vode“. Gdje si Gospodine? Slušam… Šutim… Želim li Ga slijediti, pa i ako nemam pojma gdje idemo?

Isus i Samarijanka: prepoznavanje tajne (Iv 4, 16-20) „Nemam muža“ Kakav je moj život? Osjećam li napetost i razjedinjenost u sebi? Pokušavam li zadovoljavati određene potrebe, a da nikad do kraja ne uspijevam? „Dobro si rekla: „Nemam muža!“. A ni ovaj koga sad imaš nije ti muž. To si po istini rekla.“ Koje su moje slike koje imam o Bogu, o sebi, o ljudima? Što želim sakriti o sebi? Koju istinu? „Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.“ Gdje tražim pomoć? I odgovor? Tko ima inicijativu?

Formacija kao otkrivanje identiteta, poziva i susret s Bogom Za vjernika put razvoja, izgradnja u onome što jesmo ide kroz susret s Bogom (također je određen kvalitetom odnosa) Upoznavanje sebe – prepoznati i otkriti Božju sliku u sebi (sv. Irinej) Ponekad u tom traženju slijedimo krive slike, ili na krivi način ili tamo gdje se On ne želi naći, ali ako tražimo naći ćemo Ga jer on ide ususret nama (Bog protagonist) 3 faze hoda traženja Boga: destrukturirajuća faza, subliminalna faza, restrukturirajuća faza

Formacija kao otkrivanje identiteta, poziva i susret s Bogom 1. destrukturirajuća faza: smrt starog čovjeka Razrušiti neke iluzorne načine, slike; novo vino u nove mješine; ova je faza u suprotnosti s kompromisima i zahtjeva hrabrost i za početak samo dozu „zdravog razuma” i otvorenost da se stavimo u upitno Te lažne ideje događaju se na tri razine i uključuju tri osnovne psihološke dinamike – srce, um i volju Autentično iskustvo Boga zahtjeva: unutarnju strukturalnu harmoniju (ujedinjenje srca, uma, volje) i dubinu iskustva (voljeti sa svime; spremnost da radikalno izmjenimo život); ako negdje postoji blokada – nastaju iluzija

Destrukturirajuća faza: smrt starog čovjeka Sentimentalna iluzija (samo srce) Boga zamjenjujemo za osjećaje; mislimo da Ga poznajemo samo kada ga osjećamo iznutra Posljedice: nestabilan odnos (periodi entuzijazam/hladnoća; molitva – „ako i kad osjećam”; zamijeniti osjećaje za mistična iskustva; ne podnošenje Božje tišine (ne percipirati ih kao pročišćenje)); iluzorno iskustvo Boga (emocija ne određuje konkretnu promjenu života (volja) ili uvjerenja (inteligencija); svrha samom sebi; traži se božja utjeha (ne Bog utjehe); Bog kao objekt u našoj potrazi za duhovnim iskustvima); kontradiktorno iskustvo (paradoksno – nije iskustvo ljubavi, zaljubljenosti; na vjetrometini različitih potreba koje želi zadovoljiti koje su često u sukobu; ljubi se apstraktno ili instinktivno u nadi da ćemo primiti ljubav)

Destrukturirajuća faza: smrt starog čovjeka Moralna iluzija (samo volja) Polazi od pretpostavke da je za iskustvo Boga dosta činiti određene stvari, poštivati pravila, sudjelovati na obredima i sl. Takav čovjek: ne zna zahvaljivati (sve što ima djelo njegovih ruku; put svetosti za njega individualistički i narcizistički (kada zadovoljava pozitivnu sliku sebe; spasenje se može „zaraditi”; ako posjedujem vrlinu osjećam se miran pred Bogom i/ili bolji od drugih); samoopravdanje, a ne nadilaženje sebe; držim se pravila i ne trošim previše (ako se i potrošim sam heroj ili žrtva); Bog kažnjava ili nagrađuje prema ljudskim kriterijima, ne čineći ustupka prema nikome i „dajući svakome ono što je zaslužio”;

nesposoban priznati i prihvatiti svoja ograničenja i granice (projiciranje pogreški i grijeha na druge; ne zna vidjeti iza grijeha Božje milosrđe; ne doživljava ga; kako bi se „popravio” postaje još rigidniji u održavanju pravila s većom snagom); postaje legalist i perfekcionist (prema van savršen, unutra hladan i rigidan, nesposoban uživati u životu; konkretan tip s nogama na zemlji, štiti se od osjećaja, baca se na posao, nema puno razmišljanja; možda moli jako puno, pohađa misu, ali sve to bez doživljaja misterija tih čina)

Intelektualna iluzija (samo um) Smatra da je Boga moguće „objasniti”; smatra da bolje razumije stvarnost, što je manje kontaminiran osjećajima i voljom Ovaj tip: nema osjećaja transcedentnog ili misterija (ne može pristati da je nešto neshvatljivo, ne može prihvatiti sumnje ili priznati da nešto ne razumije; vjera je formula koja sve rješava); ne može se prepustiti (napustiti sigurnost i prepustiti se Božjim rukama; vođen je strahovima; boji se budućnosti; želi kontrolirati sadašnjost, programirati, predvidjeti; znati prije nego odreagira; Bog je teorijaska sigurnost s funkcijom da umiri i osigura njegov um)

Obraćenje Vjera svih nas može biti kontaminirana nekom od ovih iluzija; važno je to prepoznati – to je prvi korak u oslobađanju od iluzija Obraćenje je proces koji nas vodi od iluzija do stvarnog susreta s Bogom Dvostruko obraćenje (duhovni oci): odlika da služimo Kraljevstvu i potpuno predanje Bogu na putu svetosti Obraćenje i transcedentnost (faza obraćenja) Kad se smatramo ekspertima u vjerskim pitanjima može nam se dogoditi da se prestanemo čuditi svakodnevnim Božjim djelima; ne osjećamo više poticaj ili provokaciju Božje riječi koja svaki dan želi nam reći nešto novo o Bogu i nama

Obraćenje „Sve smatram gubitkom” (sv. Pavao) (faza obraćenja): Bog je radikalno drugačiji od onoga što mislimo o Njemu; potpuno Drugi; nadilazi naše projekte i ideale „Sve smatram gubitkom” (sv. Pavao) (faza obraćenja): Postajemo sve osjetljiviji na ono što nas odvaja od Boga; zahtjevniji prema sebi; ne radi se o nametnutom perfekcionizmu, nego o prirodnoj potrebi Na psihološkoj razini osjećamo da nam je prethodni način života postao frustrirajuć i kontradiktoran – dosta je biti iskren i shvatiti da nešto ne valja s takvim načinom i odlučiti mijenjati

Subliminalna faza: kroz pustinju Nadilaženje granice koju si sami ostavljamo u duhovnom životu, a koju Bog traži da prijeđemo (inteligencije, pretenzije da razumijemo, da imamo kontrolu, da znamo koji je sljedei korak, granica strpljenja, spremnosti na „razumnu” žrtvu…) Ovo je faza pročišćenja koja spaja negativnu i pozitivnu fazu Nosi iskušenje da ju skratimo ili preskočimo i često da odustanemo Zahtjeva veliku hrabrost, veću nego prijašnja

Hrabrost hoda u tami (Pavao – sljepoća; sada nije dovoljno biti mudar, nego imati vjere; dozvoliti se voditi od Misterija; lutanje pustinjom; 40 godina; iskušenje da se vratimo u Egipat; znamo da prijašnje nije bilo dobro, ali ne vidimo još novo; obećana zemlja se čini daleka; Bog se pojavljuje kako hoće i drugačije nego narod očekuje, a ipak baš tu Ga upoznaju; obraćenje počinje onog dana kada prihvatimo da je Bog drugačiji od naših shema, ali postaje efektivno kada se dozvoljavamo voditi od tog Boga gdje samo On zna i hoće) Poniznost da se dademo voditi (duhovno vodstvo) Pripremi se na iskušenja (pročistiti vlastita očekivanja)

Bog nas stavlja na kušnju kao što je čini s našim ocima (protagonist je Bog, a ne čovjek; sve više uviđamo da je Bog taj koji dolazi k nama; zato je potrebno da imamo iskustvo gubitka kontrole da se naučimo prepuštati; Bog rušeći naše snove, dovodeći nas pred kušnje, mrseći nam račune premošćuje udaljenost između nas i Njega) Privući ću ga k sebi, govorit ću njegovom srcu (čujemo Njegov glas kada se oslobađamo naših drugih pseudo- ljubavi; tada dolazimo goli pred Boga – intimni susret s Bogom) Žrtvovanje sina (Bog traži da ga volimo još više; izgleda kontradiktorno što traži; na prostorima koje je u nama stvorilo iskustvo dubokih ljubavi, dolazi Bog; to postaje Njegova zemlja; posvećeno tlo; potrebne i te ljubavi)

Formacija kao otkrivanje identiteta, poziva i susret s Bogom 3. Restrukturirajuća faza: rođenje novog čovjeka Moralno obraćenje: sinovi Oca Samo sin se usuđuje osjetiti grešnikom, samo grešnik se može osjetiti kao sin; određeni tip izbora (svakog dana; koherentni i značajni (sve postaje značajno – nije mi teško služiti u bilo kojem poslu), pa i one koji me nadilaze) Intelektualno obraćenje: sluge Gospodinove Ako sin znači biti dar, tada sam sluga; moj život je u Božjim rukama i ne moram sve znati; mogu otkrivati i živjeti Misterij; ozdravlja pamćenje mog života (čitati svoju povijest kao povijest Božje prisutnosti u mojem životu); nemam potrebu kontrolirati, nego imam i određenu viziju nade

Afektivno obraćenje: prijatelji Božji Ljubiti Gospodina, Boga svoga svim srcem, svom dušom i svim umom; Ljubiti bližnjega kao samog sebe Ljubiti Boga: totalitet ljubavi – sa svime (cijeli čovjek); dozvoliti Bogu da ns ljubi; dozvoliti se zavesti od Njega; odnos s Bogom postaje jedini, centralan, vjeran Ljubiti bližnjega: sve se u psihološkom smislu slaže – život postaje konzistentan, ujedinjen; nastaje harmonija između srca, uma i volje, ali i između vrijednosti, potreba i stavova; ne moram birati između ljubavi; ljubim bližnjega u Bogu i Boga u bližnjemu – to znači da tek kada sam potpuno zahvaćen Božjom ljubavlju mogu istinski uključiti druge u tu ljubav prema Bogu, a također i u drugome vidjeti i tražiti Božji lik, vidjeti dalje od onoga što mi se čini i poticati drugoga prema Bogu, prema otkrivanju njegove slobode; na konkretan ljudski način; tada više ne postoji sukob potreba; nego ih mirno prihvaćam i koristim njihovu snagu

… vrijednosti obasjavaju potrebe Ljubiti sebe: dostojanstvo priozlazi iz činjenice da se osjećamo ljubljena bića; a također mi i možemo nešto poduzeti – misliti o Bogu, otkrivati Ga, birati, odlučiti se za Njega, voljeti Ga; stalno je potrebno biti usmjeravan vrijednostima i okrenut prema dobru, nadilazeći vlastiti egoizam Bližnji i poslanje: tada vjerujemo i u drugoga; vidimo i njegovo dostojanstvo pa i kada nije očito i potičemo ga prema njegovu dobru

Isus i Samarijanka: prepoznavanje tajne (Iv 4, 21-42) „Ali dolazi čas – sada je! – kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini…“ „Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe – objavit će nam sve.“ „Kaže joj Isus: Ja sam, ja koji s tobom govorim!“ „Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: „Kazao mi je sve što sam počinila.“ Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane kod njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: „Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.“

Bibliografija: G.Cursio – M.Diana – F.Feliziani Kannheiser (2010.) L’educatore educato. Promuovere e motivare alla relazione e all’apprendimento, EDB: Bologna P. Hadot (1998.) Che cos’è la filosofia antica? Einaudi: Torino A. Cencini (2000.) Osobna povijest prebivalište tajne. Upute za raspoznavanje poziva., KSC: Zagreb. A. Cencini (2004.) Amerai il Signore, Dio tuo. Psicologia dell’incontro con Dio, EDB: Bologna